Već posle sat ipo bili smo u kolima i jezdili put Užica. Bilo je to vreme nestašice goriva. pokazaće se najviše u Srbiji. Jer ni u BiH, Hrvatskoj ni u Crnoj Gori nismo imali problema sa točenjem. Krenuli smo sa pola rezervoara, sve nadajući nse da ćemo negde usput uspeti da napunimo rezervoar. Za to nam se prilika pružila već u Požegi, valjda je tada još uvek u nazivu imala onaj atribut Užička. Na pumpi pored hotela stadosmo u red, sačekasmo jedno pola sata na točenje i mogli smo da nastavimo putovanje. Odredište nam je bilo Sarajevo, gde sam nameravo da svratim kod mog komandira iz Nedžarića, Milana Stanimirovića. Put nas je vodio preko Kremne, Višegrada do Ustiprače, gde se skretalo prema Rogatici i dalje preko Romanije ka Sarajevu.